Novija izdanja 2006. - 2009. 

DUBROVAČKI BORDEL KAZIN Celeber 2007.	Prokleta ergela         Nakon sage o Ilijasbegovićima, svojevrsnom hommageu franjevačko-muslimanskim vezama i Bosni uopće, Feđa Šehović - uz Fabrija i Aralicu zacijelo naš najznačajniji pisac povijesnih romana - vodi nas ponovno u svijet bosanskih franjevaca i bosanskih muslimana s kraja 16. i prve polovice 17. stoljeća.     Na podlozi stvarnog događaja, oslobađanja kliške tvđave od Turaka, Šehović sugestivno fikcionalizira jedan svijet, dekonstruirajući ovodobne mitove i uobičajene predodžbe o tiranima i žrtvama ili, kako bismo pomodarski rekli – "sukobu civilizacija". U dvjema, vremenskim razmaknutim a sudbinom bezmalo ponovljenim životnim pričama, autor nam portretira intimne svjetove fra Ilije i fra Andrije i golgotu koju su prošli, te onu bimbaše Ali-age, pišući o njihovu mučeništvu i hipokriziji tadanje crkvene i svjetovne vlasti.     Ponajprije, riječ je testamentarnoj prozi o davnim vremenima, o povijesnim susretanjima različitih kultura i civilizacija, o njihovu približavanju i udaljavanju. Konačno, o zagovaru međuljudske i duhovne solidarnost te pravde i pravednosti usprkos različitim vjerskim, narodnosnim i političkim šiframa koje nas određuju. Utoliko je Šehovićev roman svojom idejno-tematskom ideologijom nedvojbeno mjesto razlike unutar suvremene hrvatske prozne prakse.      Sržna piščeva preokupacija, život onodobnih bosanskih franjevaca, međutim, život je koji se događa između rimskog nakovnja i turskog čekića, doba kada se za kritičko mišljenje gubila glava. Stoga ne čudi da riječi jednog od likova Šehovićeva romana, mučenika fra Ilije: "Najružniji je onaj svijet u kojemu nema pravde i pravednosti", premda davno zapisane, svojom istinom zvone i dandanas.                                                                            Ervin Jahić         Poodmakla životna dob – 16. ožujka napunio je 79 godina – Dubrovčaninu Feđi Šehoviću kao da nimalo ne smeta da se i dalje žestoko hrve s novim književnim zamislima i novim stranicama. Pa iako se jedan od protagonista njegova upravo tiskana romana Prokleta ergela nakon svoje životne golgote rezignirano pita »za koga pisati, kad je narod nepismen, a oni opismenjeni ne vjeruju znanstvenicima nego guslarima«, Šehović, čini se, još pronalazi dovoljno stvaralačke strasti i drži da je vrijedno potražiti čitatelja kojega će njegova priča zainteresirati i uvjeriti ga u svoju istinu. Fra Andrija iz njegova romana pisanje će nazvati »samo jednom od bezbrojnih ljudskih zabluda« i na koncu će, svjestan ograničenja, od svoga spisateljskog nauma odustati: »Ja sam je (čovjekovu golgotu, op. pisca) doista prošao, ali da bih to vjerno opisao, morao bih kao pisac sve reći, a ne samo ono što mi je dopušteno«; Šehovićev golem opus jasan je dokaz da on pisanje ne smatra zabludom, pa ne odustaje ni u ovim visokim životnim godinama, premda je i on itekako svjestan različitih ograničenja. Taj životni i spisateljski vitalizam svakako je vrijedan našega poštovanja.                                                                      Strahimir Primorac       KAZIN Vjeran tradiciji, literarno obogaćen klasičnom komediografijom, Feđa Šehović se još jednom pozabavio životnim prilikama i neprilikama dubrovačkih gospara. Roman je vremenski lociran u razdoblje između dva rata. Sadržajno, u obliku kronike, radnja živo i plastično modelira društveni i privatni život hipokrita, građanskih političara, trgovčića, propalih ambasadora, kurtizana, usidjelica – ukratko, kao da se stari Držićev teatar fascinantno objavio na stranicama ovog Šehovićevog romana. Maske su se samo prividno izmijenile, ustvari, oko Badesinog bordela razigrale su se sve one klasične krepadure i barbaćepi, od koze udareni, lotri i zgubidani. Izvanrednom lakoćom pisac kreira gosparske sudbine, razotkriva njihove komične obrazine, analizira njihove stupidne makinacije, izvrgava ruglu hipokritstvo i verbalnu dekorativnost kojom su (kao tkanicom) zastrti ovi animalni ljudi. Oko Dubrovačkog bordela sapleli su se svi gosparski planovi, sva uzbuđenja, sve bure u čaši vode: groteskno raspeti između dekorativnog morala i svojih unutarnjih animalnih prohtjeva igraju gospari pred nama svoju smiješnu i tragikomičnu igru. Šehović ih je do kraja oživio, stvorio izvanrednu jezičnu plimu svoga komediografskog jezika, dao našoj suvremenoj literaturi nadahnuti humoristički tekst.                                                                                   Živko Jeličić
ILIJASBEGOVIĆI Profil Zagreb 2007.	ILIJASBEGOVIĆI U Ilijasbegovićima je do izražaja došla književna zrelos Feđe Šehovića; bogata epska naracija dograđivana je modernim postupcima, a njezin linearni okvir razmican je govorom dokumenata, zapisa i komentara, te čestim promjenama pripovjedačkih tehnika i perspektiva. Njegov (sveznajući) pripovjedač svoju ulogu tako izmjenjuje s komentatorom povijesnih zbivanja, uvlači se u treće lice i sluša što se događa u blizini i šire, načas nestaje iz priče, a sve s nakanom da priči osigura dublji egzistencijalni odjek. Zato je u priči mjesta i za dramatične povijesne događaje, ali i za ono intimno, za ljubavi javne i skrivene, za običaje, jela, za opise rituala, za sve ono što joj osigurava reljefni životni ambijent. Neke od tih slika prave su minijature pripovjedačkog umijeća i često su vezivno tkivo između dionica i vremenâ knjiga. ... Ovom knjigom o povijesti, koja pojedince i cijele narode svodi na gubitnike u igri s njezinim zamkama i zakonima, Šehović je napisao uistinu značajan hrvatski roman. Po složenosti konstrukcije, po broju likova i njihovih međusobnih odnosa tijekom triju stoljeća i na širokom prostoru povijesno-civilizacijski-vjerski i nacionalno neuralgičnih odnosa, riječ je o djelu koje se može mjeriti s velikim djelima književnosti značajnijih nego što je to naša.                                                                  Prof. dr Ivan J. Bošković
ZLOČIN U SAMOSTANU Mozaik knjiga 2006.	ZLOČIN U SAMOSTANU Čovjek i njegova sudbina pod bešćutnim zvijezdama — tu situaciju uspijevaju evocirati samo velika umjetnička djela, dokazujući uvijek iznova da je velika umjetnost tragična i u smijehu i u suzi. Šehovićev kancelar Andrija doseže razinu tragičnoga. Stoga historiografska vjerodostojnost njegova udesa gubi svaku važnost. I da je posve izmišljen, bio bi on činom svoga književna rođenja nužan, čineći tako jednako nužnim djelo koje mu osigurava život. Andrićevskoga zamaha, pitkija od Andrićeve, ta proza otkrila je pisca iznimno duboke duhovnosti, čiji su nutarnji svjetovi dostojni čarobnjaštva velikih majstora pripovijedanja. Da i nije napisao ništa drugo, Šehović bi romanima Gorak okus duše, Oslobađanje đavola i Uvod u tvrđavu ostao velikim imenom hrvatske književnosti. Andrićevskoga zamaha, pitkija od Andrićeve, ta proza otkrila je pisca iznimno duboke duhovnosti, čiji su nutarnji svjetovi dostojni čarobnjaštva velikih majstora pripovijedanja. Da i nije napisao ništa drugo, Šehović bi romanima Gorak okus duše, Oslobađanje đavola i Uvod u tvrđavu ostao velikim imenom hrvatske književnosti.                                                                         Antun Pavešković

.